Podrumko
Između ponoći i jednog sata oživi sve ono za što glupi ljudi vjeruju da oživjeti ne može. Ali zaista, mnogobrojne stvari koje inače samo ukočeno i mirno leže, kao da ne mogu reći ni „dobar dan“, sve one u to vrijeme ožive. I ne brinu mnogo o tome vjeruju li glupi ljudi u to ili ne. Tako i u tom star...
Main Authors: | , |
---|---|
Format: | Article |
Language: | English |
Published: |
University of Zadar
2016-12-01
|
Series: | [sic] |
Online Access: | http://www.sic-journal.org/ArticleView.aspx?aid=438 |
_version_ | 1797377949166469120 |
---|---|
author | Manfred Kyber Sanja Matković |
author_facet | Manfred Kyber Sanja Matković |
author_sort | Manfred Kyber |
collection | DOAJ |
description | Između ponoći i jednog sata oživi sve ono za što glupi ljudi vjeruju da oživjeti ne može. Ali zaista, mnogobrojne stvari koje inače samo ukočeno i mirno leže, kao da ne mogu reći ni „dobar dan“, sve one u to vrijeme ožive. I ne brinu mnogo o tome vjeruju li glupi ljudi u to ili ne. Tako i u tom starom gradiću oživje sve kada sat sa zvonika crkve Presvete Djevice Marije s dvanaest muklih, teških udaraca otkuca ponoć. Kamenje na pločniku počelo je razgovarati s vlatima trave koja je među njim rasla i pitalo je koliko još misli ostati. Zabati i erkeri kuća u uskim zamršenim uličicama kimali su jedni drugima, a ulične svjetiljke žalile su se na vjetar; prehladile su se jer on tako bezobzirno mijenja smjer.Također oživje sve i u starom vinskom podrumu staroga gradića. Mnogobrojne bačve koje stajahu jedne pokraj drugih, velike i male, zijevnuše i protegnuše se i ispružiše se, a kad bi jedna drugu pritom gurnula, rekla bi: „Oh, tisuću puta oprostite!“ Jer bačve su vrlo pristojne i znaju se lijepo ponašati. Tada bi sve uspravno stale na svoje debele nožice – naime, bačve imaju nožice, ako glupi ljudi ne znaju ni to – i sve bi se klanjale jedne drugima i kimale si i pozdravljale se na sve stane. |
first_indexed | 2024-03-08T20:00:42Z |
format | Article |
id | doaj.art-0428403e6fea434f965108bafad3450c |
institution | Directory Open Access Journal |
issn | 1847-7755 |
language | English |
last_indexed | 2024-03-08T20:00:42Z |
publishDate | 2016-12-01 |
publisher | University of Zadar |
record_format | Article |
series | [sic] |
spelling | doaj.art-0428403e6fea434f965108bafad3450c2023-12-23T21:42:24ZengUniversity of Zadar[sic]1847-77552016-12-017110.15291/sic/1.7.lt.3438PodrumkoManfred KyberSanja MatkovićIzmeđu ponoći i jednog sata oživi sve ono za što glupi ljudi vjeruju da oživjeti ne može. Ali zaista, mnogobrojne stvari koje inače samo ukočeno i mirno leže, kao da ne mogu reći ni „dobar dan“, sve one u to vrijeme ožive. I ne brinu mnogo o tome vjeruju li glupi ljudi u to ili ne. Tako i u tom starom gradiću oživje sve kada sat sa zvonika crkve Presvete Djevice Marije s dvanaest muklih, teških udaraca otkuca ponoć. Kamenje na pločniku počelo je razgovarati s vlatima trave koja je među njim rasla i pitalo je koliko još misli ostati. Zabati i erkeri kuća u uskim zamršenim uličicama kimali su jedni drugima, a ulične svjetiljke žalile su se na vjetar; prehladile su se jer on tako bezobzirno mijenja smjer.Također oživje sve i u starom vinskom podrumu staroga gradića. Mnogobrojne bačve koje stajahu jedne pokraj drugih, velike i male, zijevnuše i protegnuše se i ispružiše se, a kad bi jedna drugu pritom gurnula, rekla bi: „Oh, tisuću puta oprostite!“ Jer bačve su vrlo pristojne i znaju se lijepo ponašati. Tada bi sve uspravno stale na svoje debele nožice – naime, bačve imaju nožice, ako glupi ljudi ne znaju ni to – i sve bi se klanjale jedne drugima i kimale si i pozdravljale se na sve stane.http://www.sic-journal.org/ArticleView.aspx?aid=438 |
spellingShingle | Manfred Kyber Sanja Matković Podrumko [sic] |
title | Podrumko |
title_full | Podrumko |
title_fullStr | Podrumko |
title_full_unstemmed | Podrumko |
title_short | Podrumko |
title_sort | podrumko |
url | http://www.sic-journal.org/ArticleView.aspx?aid=438 |
work_keys_str_mv | AT manfredkyber podrumko AT sanjamatkovic podrumko |