Rani Mongoli – etnopolitička povijest do 13. stoljeća
U radu se istražuje etnogeneza mongolskih plemena od razdoblja plemenskih saveza Róurán i Shìwéi do ujedinjenja početkom 13. stoljeća pod Džingis-kanovim vodstvom. Početno razdoblje etnogeneze predaka srednjovjekovnih Mongola povezano je s plemenskim savezima Róurán i Shìwéi, a vijesti o njima zapis...
Main Author: | |
---|---|
Format: | Article |
Language: | English |
Published: |
Institute for Migration and Ethnic Studies
2015-01-01
|
Series: | Migracijske i etničke teme |
Subjects: | |
Online Access: | https://hrcak.srce.hr/file/206786 |
Summary: | U radu se istražuje etnogeneza mongolskih plemena od razdoblja plemenskih saveza Róurán i Shìwéi do ujedinjenja početkom 13. stoljeća pod Džingis-kanovim vodstvom. Početno razdoblje etnogeneze predaka srednjovjekovnih Mongola povezano je s plemenskim savezima Róurán i Shìwéi, a vijesti o njima zapisane su u kineskim dinastijskim kronikama. U sastavu saveza Shìwéi nalazilo se i pleme Mengwu, koje je naseljavalo šumska prostranstva sjeverozapadne Mandžurije, a porječje rijeke Argun smatra se pradomovinom Mongola. Nadalje se istražuju smjerovi i vrijeme migracijskih procesa, koji su imali važnu ulogu u transformaciji dijela mongolskih plemena iz šumskih lovaca u stepske nomade. Etnička povijest mongolskih plemena usko je povezana s turkijskim i tungusko-mandžurskim plemenima. Turkijska plemena, koja su naseljavala stepe današnje Mongolije, imala su presudnu važnost u razvoju mongolskih nomadskih plemena, dok su tungusko-mandžurska i sjeverna mongolska plemena zajedno dijelila šumska prostranstva Mandžurije i Zabajkalja. U nastavku teksta opisuju se događaji u turkijskim kaganatima i carstvima na sjeveru Kine koji su utjecali na povijesni razvoj mongolskih plemena. Od velike je važnosti razdoblje qidanske dinastije Liao (10. – 12. stoljeće) jer se tada u sjeveroistočnoj Mongoliji formirala jezgra mongolskih nomadskih plemena, koja su se postupno širila stepom prema zapadu. U razdoblju džurčedske dinastije Jin (12. – 13. stoljeće) porasla je važnost mongolskih plemena na stepi. Tada se kod Mongola javljaju pokušaji političkog ujedinjenja – prvi put sredinom 12. stoljeća za vrijeme vladavine Habul-kana. U završnom dijelu rada opisuje se borba Temudžina, budućeg Džingis-kana, za ujedinjenje mongolsko-turkijskih plemena. Nakon pobjede nad najvažnijim suparnicima – Tatarima, Najmanima, Kereitima i Merkitima – Džingis-kan je 1206. uspostavio vlast nad plemenima Mongolije. Tim događajem završilo je prvo razdoblje u etnogenezi srednjovjekovnih Mongola i počelo stvaranje najveće države u povijesti – Mongolskog Carstva. |
---|---|
ISSN: | 1333-2546 1848-9184 |