| Summary: | Autor obrađuje novu Konvenciju br. 165 Međunarodne organizacije rada (MOR) o socijalnom osiguranju pomoraca iz 1987., kojom je prvi put u praksi ove međunarodne organizacije na sustavan način uređeno socijalno osiguranje ove brojne i značajne grupe zaposlenih, osobito u međunarodnim relacijama.
Ova Konvencija, koja obuhvaća sve grane socijalnog osiguranja koje danas egzistiraju u svijetu, sadrži odredbe o minimalnoj normi i gornjoj normi zaštite pomoraca u sklopu socijalnog osiguranja, zatim odredbe o obvezama brodara, o zaštiti stranih pomoraca i migranata, te odredbe o pravnim i administrativnim garancijama.
S druge strane, jugoslavensko zakonodavstvo o socijalnom osiguranju uređeno je i provodi se po pojedinim granama, s različitim nositeljima i s vrlo razvijenom vertikalnom nadležnošću za donošenje propisa u ovom području. Ako bismo željeli u Jugoslaviji provesti sve obveze iz ove Konvencije MOR-a, trebali bismo obaviti analizu toga zakonodavstva, s odgovarajućim promjenama. U tom kontekstu autor se bavi problemima koje bi primjena ove Konvencije donijela u jugoslavenskoj praksi i, s obzirom na sadašnje međunarodne obveze Jugoslavije u ovom području, zaključuje da bi se za sada moglo pristupiti ovoj Konvenciji MOR-a s primjenom minimalne norme zaštite.
|
|---|