ZABRANJENI SPORAZUMI U EUROPSKOM PRAVU TRŽIŠNOG NATJECANJA
Člankom 101. Ugovora o funkcioniranju Europske unije zabranjuju se svi sporazumi i druga koluzivna djelovanja među poduzetnicima koji ograničavaju tržišno natjecanje i utječu na trgovinu između država članica. Za primjenu zabrane nužno je ispuniti određene uvjete. Jedan od njih pretpostavlja kako mo...
| Main Author: | |
|---|---|
| Format: | Article |
| Language: | deu |
| Published: |
University of Rijeka, Faculty of Law
2011-01-01
|
| Series: | Zbornik Pravnog Fakulteta Sveučilišta u Rijeci |
| Subjects: | |
| Online Access: | https://hrcak.srce.hr/file/122287 |
| Summary: | Člankom 101. Ugovora o funkcioniranju Europske unije zabranjuju se svi sporazumi i druga koluzivna djelovanja među poduzetnicima koji ograničavaju tržišno natjecanje i utječu na trgovinu između država članica. Za primjenu zabrane nužno je ispuniti određene uvjete. Jedan od njih pretpostavlja kako mora postojati „sporazum“ između poduzetnika. Pod pojmom „sporazuma“ podrazumijevaju se sporazumi, odluke udruženja i bilo koji oblik usklađenog ponašanja poduzetnika.
U Ugovoru ne postoji definicija „sporazuma“ te ono svoje značenje dobiva kroz sudsku praksu. Budući da je iznimno teško razlikovati situacije u kojima poduzetnici inteligentno odgovaraju na reakcije svojih konkurenata od onih situacija u kojima svjesno djeluju sa znanjem o ponašanju drugog, važno je utvrditi neke zajedničke karakteristike u tumačenju pojma „sporazuma“. Zbog toga se u radu promatraju i analiziraju najvažnije odluke Komisije i presude sudova Europske unije te pokušava pronaći zajedničke parametre u njihovim promišljanjima.
Osobita se pozornost posvećuje kategoriji usklađenog djelovanja koja nastoji obuhvatiti sve one antikompetitivne prakse koje se ne mogu podvrgnuti pod definiciju sporazuma ili odluka koje usvajaju udruženja. Osobito je zanimljivo vidjeti što je s situacijama koje uključuju jednostrana postupanja.
Zaključuje se kako koncept „sporazuma“ kako se interpretira u sudskoj praksi, usmjerava na postojanje volje između najmanje dvije strane, pri čemu oblik u kojem se manifestira je nebitan sve dok postoji vjerno izražavanje namjere stranaka. |
|---|---|
| ISSN: | 1330-349X 1846-8314 |