Prava teksta. Neograničena semioza i granice tumačenja – tragom semiotike Umberta Eca
Čitatelju je Eco otvorio vrata još u predsemiotičkoj fazi (Opera aperta, 1962), a potom ga je i naslovom (Lector in fabula, 1979) smjestio u samo središte „priče“ o semiotici književnosti. Preuzevši Peirceov pojam neograničene semioze kao ključ za semiotičku otvorenost teksta, što posljedično otvara...
| Main Author: | |
|---|---|
| Format: | Article |
| Language: | deu |
| Published: |
University of Osijek
2020-01-01
|
| Series: | Anafora |
| Subjects: | |
| Online Access: | https://hrcak.srce.hr/file/364528 |
| _version_ | 1797207062455779328 |
|---|---|
| author | Ružica Pšihistal |
| author_facet | Ružica Pšihistal |
| author_sort | Ružica Pšihistal |
| collection | DOAJ |
| description | Čitatelju je Eco otvorio vrata još u predsemiotičkoj fazi (Opera aperta, 1962), a potom ga je i naslovom (Lector in fabula, 1979) smjestio u samo središte „priče“ o semiotici književnosti. Preuzevši Peirceov pojam neograničene semioze kao ključ za semiotičku otvorenost teksta, što posljedično otvara potencijalno neograničen broj interpretativnih pokušaja u ekspanziji značenja, Eco je gotovo skrupulozno za- brinut za pogrešna tumačenja semioze. Njegovo ustrajno zagovaranje suradničkoga odnosa čitatelja i teksta sve snažnije poprima oblik apologetskoga zalaganja za prava teksta i nužde ocrtavanja minimalnih granica tumačenja (The Limits of Interpretation, 1990). Potencijalno neograničena semioza, poučavao je Eco, ne vodi apsolutnoj slobodi čitatelja, ne znači da interpretacija nema kriterije i da sve interpretacije imaju happy end. Bio je to glas koji se nije čuo. Eksponencijalni rast čitateljskih „prava“ i „sloboda“ bio je nezaustavljiv u poststrukturalizmu. Zašto su dekonstrukcija i rodni studiji, kao primjeri isključujućih perspektiva (radikalne otvorenosti teksta prepuštenog neograničenoj semiozi / radikalne zatvorenosti teksta koji ima samo ono značenje koje je unaprijed zadano), prekršaji suradničkoga odnosa prema tekstu i možemo li u Ecovoj interpretativnoj semiotici pronaći epistemološka i metodološka uporišta za zaštitu ili ekološku održivost teksta pitanja su koja otvara ova studija. |
| first_indexed | 2024-04-24T09:16:56Z |
| format | Article |
| id | doaj.art-482050152a5c40bb9186ef82cf762cf4 |
| institution | Directory Open Access Journal |
| issn | 1849-2339 2459-5160 |
| language | deu |
| last_indexed | 2024-04-24T09:16:56Z |
| publishDate | 2020-01-01 |
| publisher | University of Osijek |
| record_format | Article |
| series | Anafora |
| spelling | doaj.art-482050152a5c40bb9186ef82cf762cf42024-04-15T16:45:49ZdeuUniversity of OsijekAnafora1849-23392459-51602020-01-01VII247750010.29162/ANAFORA.v7i2.9Prava teksta. Neograničena semioza i granice tumačenja – tragom semiotike Umberta EcaRužica Pšihistal0Josip Juraj Strossmayer University of Osijek Faculty of Humanities and Social Sciences, Osijek, CroatiaČitatelju je Eco otvorio vrata još u predsemiotičkoj fazi (Opera aperta, 1962), a potom ga je i naslovom (Lector in fabula, 1979) smjestio u samo središte „priče“ o semiotici književnosti. Preuzevši Peirceov pojam neograničene semioze kao ključ za semiotičku otvorenost teksta, što posljedično otvara potencijalno neograničen broj interpretativnih pokušaja u ekspanziji značenja, Eco je gotovo skrupulozno za- brinut za pogrešna tumačenja semioze. Njegovo ustrajno zagovaranje suradničkoga odnosa čitatelja i teksta sve snažnije poprima oblik apologetskoga zalaganja za prava teksta i nužde ocrtavanja minimalnih granica tumačenja (The Limits of Interpretation, 1990). Potencijalno neograničena semioza, poučavao je Eco, ne vodi apsolutnoj slobodi čitatelja, ne znači da interpretacija nema kriterije i da sve interpretacije imaju happy end. Bio je to glas koji se nije čuo. Eksponencijalni rast čitateljskih „prava“ i „sloboda“ bio je nezaustavljiv u poststrukturalizmu. Zašto su dekonstrukcija i rodni studiji, kao primjeri isključujućih perspektiva (radikalne otvorenosti teksta prepuštenog neograničenoj semiozi / radikalne zatvorenosti teksta koji ima samo ono značenje koje je unaprijed zadano), prekršaji suradničkoga odnosa prema tekstu i možemo li u Ecovoj interpretativnoj semiotici pronaći epistemološka i metodološka uporišta za zaštitu ili ekološku održivost teksta pitanja su koja otvara ova studija.https://hrcak.srce.hr/file/364528Umberto Eco, književna semiotika, semioza, otvoreni tekst, granice tumačenja |
| spellingShingle | Ružica Pšihistal Prava teksta. Neograničena semioza i granice tumačenja – tragom semiotike Umberta Eca Anafora Umberto Eco, književna semiotika, semioza, otvoreni tekst, granice tumačenja |
| title | Prava teksta. Neograničena semioza i granice tumačenja – tragom semiotike Umberta Eca |
| title_full | Prava teksta. Neograničena semioza i granice tumačenja – tragom semiotike Umberta Eca |
| title_fullStr | Prava teksta. Neograničena semioza i granice tumačenja – tragom semiotike Umberta Eca |
| title_full_unstemmed | Prava teksta. Neograničena semioza i granice tumačenja – tragom semiotike Umberta Eca |
| title_short | Prava teksta. Neograničena semioza i granice tumačenja – tragom semiotike Umberta Eca |
| title_sort | prava teksta neogranicena semioza i granice tumacenja tragom semiotike umberta eca |
| topic | Umberto Eco, književna semiotika, semioza, otvoreni tekst, granice tumačenja |
| url | https://hrcak.srce.hr/file/364528 |
| work_keys_str_mv | AT ruzicapsihistal pravatekstaneogranicenasemiozaigranicetumacenjatragomsemiotikeumbertaeca |