| Summary: | Rad se bavi pitanjem zaštite prava djeteta u postupku razvoda braka roditelja, posebno prava na postupanje u najboljem interesu djeteta i prava na izražavanje mišljenja o pitanjima koja ga se tiču. Praktična primjena ovih načela ispitivana je pomoću analize dokumentacije 70 slučajeva razvoda braka. Provedena su i 23 polustrukturirana intervjua s članovima 7 timova za brak i obitelj pri CZSS. Utvrđeno je da postoji ambivalencija prema uključivanju djeteta u proces odlučivanja o povjeravanju na skrb i odgoj. Stručnjaci izražavaju nesigurnost u to kada je participacija djeteta u skladu, a kada suprotna njegovom najboljem interesu. Kao glavne kriterije pozivanja djeteta da izrazi svoje mišljenje navode nepostojanje dogovora roditelja, kontradiktorna izvješća stručnjaka, dogovor roditelja koji nije u interesu djeteta, potvrđivanje stava stručnjaka i djetetovo odbijanje jednog od roditelja. U određivanju najboljeg interesa djeteta kod odlučivanja o povjeravanju djeteta stručnjacima su najvažniji emocionalna privrženost djeteta uz pojedinog roditelja, materijalna sigurnost, dosadašnja skrb u podmirivanju osnovnih potreba djeteta, zdravlje roditelja te zadovoljeni uvjeti za skladan psihofizički rast. Mogućnosti unapređenja kvalitete zaštite prava djeteta pretpostavljaju prvenstveno povećanje broja stručnjaka u CZSS, njihovu edukaciju i superviziju, unapređenje procjene najboljeg interesa djeteta, razvijanje sustava praćenja provođenja rješenja, razdvajanje represivne i savjetodavne uloge CZSS te bolje materijalne uvjete rada.
|
|---|