Sveučilište i tehnosfera: Kraj humanistike i mogućnosti obrata?
U članku se tematizira odnos između sveučilišta kao ideje ozbiljenja znanstveno-tehničkih mogućnosti „napretka“ i „razvitka“ čovjeka na kraju metafizike i onog što proizlazi iz razumijevanja tehnosfere kao vladavine „umjetne inteligencije“ i „umjetnoga života“ analizom četiriju temeljnih pojmova kib...
| Main Author: | |
|---|---|
| Format: | Article |
| Language: | deu |
| Published: |
University of Osijek
2020-01-01
|
| Series: | Anafora |
| Subjects: | |
| Online Access: | https://hrcak.srce.hr/file/364514 |
| _version_ | 1797207075656302592 |
|---|---|
| author | Žarko Paić |
| author_facet | Žarko Paić |
| author_sort | Žarko Paić |
| collection | DOAJ |
| description | U članku se tematizira odnos između sveučilišta kao ideje ozbiljenja znanstveno-tehničkih mogućnosti „napretka“ i „razvitka“ čovjeka na kraju metafizike i onog što proizlazi iz razumijevanja tehnosfere kao vladavine „umjetne inteligencije“ i „umjetnoga života“ analizom četiriju temeljnih pojmova kibernetike: informacije ‒ povratne sprege (feedback) ‒ kontrole ‒ komunikacije. Kritičkom analizom mjerodavnih pristupa tom problemu unutar poststrukturalističkog kruga mišljenja od Jeana-Franҫoisa Lyotarda do Jacquesa Derridae autor pokazuje da se očuvanje „biti“ onoga što nazivamo humanistikom kao mišljenjem ‒ kazivanjem „na“ egzistencijalnu otvorenost čovjeka može izvesti jedino obratom u samoj „biti“ života izvan redukcije na njegove biogenetske procese. Kada život u svojoj posljednjoj mogućnosti produhovljenja postaje autopoietički sustav koji u tehnologiziranju bitka gubi značajke jednokratnosti i neizvjesnosti, a umjesto toga biva singularnošću i proračunljivošću, znanje „o“ kibernetičkoj razlici čovjeka i svijeta iziskuje radikalnu transformaciju. Ali ne više znanosti i njihova povijesno-epohalnoga mjesta odvijanja svjetske povijesti kao što je to ideja sveučilišta od Humboldta do tzv. Bolonjske reforme. Posljednja transformacija s kojom zapadnjačka metafizika kao onto-teo-kozmo-antropologija gubi vlastitu „bit“ odnosi se na ozbiljenje mogućnosti onog što je Friedrich W. Nietzsche namijenio ideji čovjeka ‒ da bude most između „životinje“ i „nadčovjeka“. Članak ima za nakanu ekstenzivnom analizom autorova pojma tehnosfere, kako je to izvedeno u petoknjižju istoimena naziva (Tehnosfera I-V) pokušati promisliti konzekvencije nove paradigme tehnoznanstvene konstrukcije „umjetnoga života“ za budućnost ideje sveučilišta i moguće nove „misije“ humanistike u tom sklopu. |
| first_indexed | 2024-04-24T09:17:09Z |
| format | Article |
| id | doaj.art-7e37e548f674496f985baa1f6d4338be |
| institution | Directory Open Access Journal |
| issn | 1849-2339 2459-5160 |
| language | deu |
| last_indexed | 2024-04-24T09:17:09Z |
| publishDate | 2020-01-01 |
| publisher | University of Osijek |
| record_format | Article |
| series | Anafora |
| spelling | doaj.art-7e37e548f674496f985baa1f6d4338be2024-04-15T16:45:33ZdeuUniversity of OsijekAnafora1849-23392459-51602020-01-01VII231333810.29162/ANAFORA.v7i2.2Sveučilište i tehnosfera: Kraj humanistike i mogućnosti obrata?Žarko Paić0University of Zagreb Faculty of Textile Technology, Zagreb, CroatiaU članku se tematizira odnos između sveučilišta kao ideje ozbiljenja znanstveno-tehničkih mogućnosti „napretka“ i „razvitka“ čovjeka na kraju metafizike i onog što proizlazi iz razumijevanja tehnosfere kao vladavine „umjetne inteligencije“ i „umjetnoga života“ analizom četiriju temeljnih pojmova kibernetike: informacije ‒ povratne sprege (feedback) ‒ kontrole ‒ komunikacije. Kritičkom analizom mjerodavnih pristupa tom problemu unutar poststrukturalističkog kruga mišljenja od Jeana-Franҫoisa Lyotarda do Jacquesa Derridae autor pokazuje da se očuvanje „biti“ onoga što nazivamo humanistikom kao mišljenjem ‒ kazivanjem „na“ egzistencijalnu otvorenost čovjeka može izvesti jedino obratom u samoj „biti“ života izvan redukcije na njegove biogenetske procese. Kada život u svojoj posljednjoj mogućnosti produhovljenja postaje autopoietički sustav koji u tehnologiziranju bitka gubi značajke jednokratnosti i neizvjesnosti, a umjesto toga biva singularnošću i proračunljivošću, znanje „o“ kibernetičkoj razlici čovjeka i svijeta iziskuje radikalnu transformaciju. Ali ne više znanosti i njihova povijesno-epohalnoga mjesta odvijanja svjetske povijesti kao što je to ideja sveučilišta od Humboldta do tzv. Bolonjske reforme. Posljednja transformacija s kojom zapadnjačka metafizika kao onto-teo-kozmo-antropologija gubi vlastitu „bit“ odnosi se na ozbiljenje mogućnosti onog što je Friedrich W. Nietzsche namijenio ideji čovjeka ‒ da bude most između „životinje“ i „nadčovjeka“. Članak ima za nakanu ekstenzivnom analizom autorova pojma tehnosfere, kako je to izvedeno u petoknjižju istoimena naziva (Tehnosfera I-V) pokušati promisliti konzekvencije nove paradigme tehnoznanstvene konstrukcije „umjetnoga života“ za budućnost ideje sveučilišta i moguće nove „misije“ humanistike u tom sklopu.https://hrcak.srce.hr/file/364514sveučilište, humanistika, tehnosfera, kibernetička razlika, obrat, umjetni život |
| spellingShingle | Žarko Paić Sveučilište i tehnosfera: Kraj humanistike i mogućnosti obrata? Anafora sveučilište, humanistika, tehnosfera, kibernetička razlika, obrat, umjetni život |
| title | Sveučilište i tehnosfera: Kraj humanistike i mogućnosti obrata? |
| title_full | Sveučilište i tehnosfera: Kraj humanistike i mogućnosti obrata? |
| title_fullStr | Sveučilište i tehnosfera: Kraj humanistike i mogućnosti obrata? |
| title_full_unstemmed | Sveučilište i tehnosfera: Kraj humanistike i mogućnosti obrata? |
| title_short | Sveučilište i tehnosfera: Kraj humanistike i mogućnosti obrata? |
| title_sort | sveuciliste i tehnosfera kraj humanistike i mogucnosti obrata |
| topic | sveučilište, humanistika, tehnosfera, kibernetička razlika, obrat, umjetni život |
| url | https://hrcak.srce.hr/file/364514 |
| work_keys_str_mv | AT zarkopaic sveucilisteitehnosferakrajhumanistikeimogucnostiobrata |