Populistički odgovor na demokratski deficit

Novija literatura o populizmu uglavnom se koncentrira na nedemokratski ili antidemokratski potencijal populizma. Inspiracija i argumentacija je u pravilu sa stajališta liberalne demokracije. Drugim riječima, ideološka i obranaška. Ali novi populizam dijeli nešto s liberalizmom. To je neprijateljstvo...

Full description

Bibliographic Details
Main Author: Mira Bogdanović
Format: Article
Language:English
Published: Faculty of Political Science, University of Belgrade, Serbia, and Faculty of Political Science, University of Zagreb 2017-01-01
Series:Političke Perspektive
Subjects:
Online Access:https://hrcak.srce.hr/file/309381
_version_ 1797207559368605696
author Mira Bogdanović
author_facet Mira Bogdanović
author_sort Mira Bogdanović
collection DOAJ
description Novija literatura o populizmu uglavnom se koncentrira na nedemokratski ili antidemokratski potencijal populizma. Inspiracija i argumentacija je u pravilu sa stajališta liberalne demokracije. Drugim riječima, ideološka i obranaška. Ali novi populizam dijeli nešto s liberalizmom. To je neprijateljstvo prema državi. Populizam ne postoji. Postoje samo populizmi. Svaki je populizam sui generis, situiran u konkretne povijesne okolnosti i odgovor na njih. Studije slučaja su na dnevnom redu, a iz njih se mnogo može naučiti. Tako povijesni pogled na stari populizam pokazuje naizgled paradoksalan rezultat: tradicija populizma u, na primjer, Argentini, vodila je demokratizaciji u liberalnom smislu. Novi populizam u Zapadnoj Europi, kako istraživači u raznim zemljama argumentiraju, reakcija je na krizu demokratskog ustroja zbog otuđenosti političkih kartela elita od potreba i interesa društvenih slojeva ugroženih novim formama modernizacije. Kako ovo nezadovoljstvo kanalizirati u forme koje će očuvati bit demokracije, pluralizma i tolerancije pitanje je sad. Na kraju krajeva, načelo one man, one vote obvezuje. Autori koji mimo ideoloških sudova ovome problemu posvećuju dužnu pažnju, inzistiraju na potrebi integracije osujećenih dijelova političke zajednice u politički sustav. Nizozemski politolog Cas Mudde zgodnom je dosjetkom stavio prst na bolno mjesto: populizam je neliberalni demokratski odgovor na nedemokratski liberalizam. Jaz između dobitnika i gubitnika društvenih promjena trebalo bi premostiti politikom koja gubitnike ne gura u naručje onih formi populizma koje graniče s fašizmom. Inkorporacija populističkih toposa u etablirane političke partije i njihove kartele nije lijek, već je to uzmak pred navalom populističke stihije. Problem ostaje otvoren, kako dalje? Represija, tolerancija, pluralizam ili nešto treće?
first_indexed 2024-04-24T09:24:50Z
format Article
id doaj.art-8e0cbafe01954c75ae515e10e6cbdb64
institution Directory Open Access Journal
issn 2217-561X
2335-027X
language English
last_indexed 2024-04-24T09:24:50Z
publishDate 2017-01-01
publisher Faculty of Political Science, University of Belgrade, Serbia, and Faculty of Political Science, University of Zagreb
record_format Article
series Političke Perspektive
spelling doaj.art-8e0cbafe01954c75ae515e10e6cbdb642024-04-15T15:10:31ZengFaculty of Political Science, University of Belgrade, Serbia, and Faculty of Political Science, University of ZagrebPolitičke Perspektive2217-561X2335-027X2017-01-0171-2616710.20901/pp.7.1-2.04Populistički odgovor na demokratski deficitMira Bogdanović0ZagrebNovija literatura o populizmu uglavnom se koncentrira na nedemokratski ili antidemokratski potencijal populizma. Inspiracija i argumentacija je u pravilu sa stajališta liberalne demokracije. Drugim riječima, ideološka i obranaška. Ali novi populizam dijeli nešto s liberalizmom. To je neprijateljstvo prema državi. Populizam ne postoji. Postoje samo populizmi. Svaki je populizam sui generis, situiran u konkretne povijesne okolnosti i odgovor na njih. Studije slučaja su na dnevnom redu, a iz njih se mnogo može naučiti. Tako povijesni pogled na stari populizam pokazuje naizgled paradoksalan rezultat: tradicija populizma u, na primjer, Argentini, vodila je demokratizaciji u liberalnom smislu. Novi populizam u Zapadnoj Europi, kako istraživači u raznim zemljama argumentiraju, reakcija je na krizu demokratskog ustroja zbog otuđenosti političkih kartela elita od potreba i interesa društvenih slojeva ugroženih novim formama modernizacije. Kako ovo nezadovoljstvo kanalizirati u forme koje će očuvati bit demokracije, pluralizma i tolerancije pitanje je sad. Na kraju krajeva, načelo one man, one vote obvezuje. Autori koji mimo ideoloških sudova ovome problemu posvećuju dužnu pažnju, inzistiraju na potrebi integracije osujećenih dijelova političke zajednice u politički sustav. Nizozemski politolog Cas Mudde zgodnom je dosjetkom stavio prst na bolno mjesto: populizam je neliberalni demokratski odgovor na nedemokratski liberalizam. Jaz između dobitnika i gubitnika društvenih promjena trebalo bi premostiti politikom koja gubitnike ne gura u naručje onih formi populizma koje graniče s fašizmom. Inkorporacija populističkih toposa u etablirane političke partije i njihove kartele nije lijek, već je to uzmak pred navalom populističke stihije. Problem ostaje otvoren, kako dalje? Represija, tolerancija, pluralizam ili nešto treće?https://hrcak.srce.hr/file/309381populizam sui generisstranački kartelinedemokratski liberalizamdemokracija
spellingShingle Mira Bogdanović
Populistički odgovor na demokratski deficit
Političke Perspektive
populizam sui generis
stranački karteli
nedemokratski liberalizam
demokracija
title Populistički odgovor na demokratski deficit
title_full Populistički odgovor na demokratski deficit
title_fullStr Populistički odgovor na demokratski deficit
title_full_unstemmed Populistički odgovor na demokratski deficit
title_short Populistički odgovor na demokratski deficit
title_sort populisticki odgovor na demokratski deficit
topic populizam sui generis
stranački karteli
nedemokratski liberalizam
demokracija
url https://hrcak.srce.hr/file/309381
work_keys_str_mv AT mirabogdanovic populistickiodgovornademokratskideficit