| Summary: | Kritika „metodološkog nacionalizma” i razvoj transnacionalnih pristupa doveli su u pitanje relevantnost nacionalne države kao istraživačke jedinice. Štoviše, brojne pojave i kretanja koji se uočavaju u nacionalnim državama rezultat su interakcija s drugim društvima te se čini da je postojanje sličnih elemenata u različitim kulturama često plod cirkuliranja modela i razmjena, a ne posljedica usporedivih uzroka (kada nije riječ o zajedničkom nasljeđu). Utječe li na koncept „polja” promjena perspektive s nacionalne na transnacionalnu, i ako da, na koji način? To će pitanje biti postavljeno u ovom promišljanju, koje je još uvijek provizorno. Iako se koncept polja općenito koristi unutar nacionalnih okvira, do te mjere da su mnogi istraživači koji se bave transnacionalnim i internacionalnim temama odustali od njegove upotrebe, dajući prednost manje ograničavajućem konceptu „prostora”, Pierre Bourdieu nigdje u svom opusu ne kaže da su polja nužno ograničena na područje nacionalne države. Polje je apstraktan koncept koji dopušta metodološku autonomizaciju područja aktivnosti definiranog na relacijski način (sukladno načelima strukturalne opozicije koja iscrtavaju topografiju pozicija prema distribuciji specifičnog kapitala), kao i na dinamički način (te se pozicije mijenjaju ovisno o unutarnjim borbama u polju koje nameću vlastitu temporalnost), pod uvjetom da je to opravdano društveno-povijesnim razlozima. Granice polja povezane su s podjelom rada i geografskim granicama, no te granice nisu zadane, one se tijekom vremena mijenjaju i stalno dovode u pitanje. Prema tome, na istraživaču je da ih odredi, kao što Pierre Bourdieu objašnjava u svom seminaru o poljima:
|
|---|