| Summary: | U Haškim pravilima nije bilo izričite odredbe o gubitku prava prijevoznika na ograničenje odgovornosti, ali je u teoriji i sudskoj praksi prevladalo stajalište da ne može ograničiti svoju odgovornost ako je šteta na stvarima posljedica osobnog namjernog djelovanja ili propusta. Različita su bila rješenja u nacionalnim pravima koja su vodila računa o Haškim pravilima.
Visbyjska i Hamburška pravila lišavaju brodara povlastice ograničenja odgovornosti, pored nesporne namjere, i za djelo ili propust počinjen bezobzirno i sa sviješću (znanjem) da bi šteta vjerojatno mogla uslijediti. U radu se osobito iscrpno analizira izraz ''recklessly'', u usporedbi s pojmovima common law-a ''wantonness'' i ''wilful misconduct''. Zaključuje se da pojam ''recklessly'' (bezobzirno) znači ponašanje koje nadilazi po obilježjima granice krajnje nepažnje. Uz krajnju nepažnju potreban je i dalji element svijesti kao uvjet gubitka prava na ograničenje. Autor smatra da je zbog nužnosti unifikacije najkonvenijentnije u nacionalnim pravima što vjernije reproducirati opisani i analizirani tekst. (To su npr. sada učinile Francuska SR Njemačka, ali je Jugoslavija u prijevozu stvari zadržala klasični pojam krajnje nepažnje.)
Brodar gubi pravo na ograničenje odgovornosti, na osnovi Visbyjskih i Hamburških pravila, samo za osobnu kvalificiranu krivnju.
|
|---|