| Summary: | U radu autorka analizira fantastičko pripovijedanje jednoga od najznačajnijih bosanskohercegovačkih autora Irfana Horozovića, koji je sedamdesetih godina 20. vijeka zajedno sa svojom generacijom pisaca (tzv. „borgesovaca“) napravio radikalan raskid s mimetičkom odnosno podražavalačkom funkcijom književnosti i upustio se u prostore imaginarnog i tajanstvenog. Opisujući narativni svijet zbirke priča Talhe ili Šedrvanski vrt Horozović je ispisao najljepše stranice svoga zavičaja Banja Luke koja ima svog prototipa u Borhesovom Buenos Ajresu, gradu metafizičke smrti i vječnosti, mitske sudbine i nedokučive stvarnosti, odnosno gradu koji nastaje iz okrilja biblioteke. Kao što je Borhes u svojim pričama ugradio svijet Buenos Ajresa, a Vlada Urošević opisivao urabani prostor Skoplja, tako je Horozović pisao o junacima Banja Luke. To su likovi koji često napuštaju uporište iskustvenog, prelaze iz stvarnosti u sferu sna ili druge realnosti, 2 putuju različitim vremenskim razdobljima, nesigurni su u svijet kojem pripadaju, ne vide izlaz iz situacije u kojoj se nalaze, prate ih kolebanja i zbunjenost. Na taj način, autor gradi alternativni svijet, vještački grad Baluk Abad koji komunicira s Šedrvanskim vrtom kao paralelnim gradom. Kao majstor fantastičke priče Irfan Horozović ispoljava raznovrsnost u primjeni različitih modela fantastike, ali i obilježja postmodernističke poetike: uvođenje eksperimentalnih formi, naročito odnos prema jeziku i to u kontekstu narativnog postupka ars combinatoria, jezičko-koncepcijskog inoviranja i slobode poigravanja različitim simbolima i pojavama.
|
|---|