Uloga metafore u Isusovoj polemici s farizejima (Mk 2,18–20)
Biblija je temelj kulture i književnosti. Iako se čini pomalo zanemarenom u sadašnjosti ipak nije prestala žariti i odsijevati nadahnutom riječju te nije prestala biti uzorom književnih pravaca. Evanđelje je samo po sebi književna vrsta, a njegov autor rabi stilske figure kao što je na primjer metaf...
| Main Authors: | , |
|---|---|
| Format: | Article |
| Language: | deu |
| Published: |
University of Osijek
2019-01-01
|
| Series: | Anafora |
| Subjects: | |
| Online Access: | https://hrcak.srce.hr/file/323283 |
| Summary: | Biblija je temelj kulture i književnosti. Iako se čini pomalo zanemarenom u sadašnjosti ipak nije prestala žariti i odsijevati nadahnutom riječju te nije prestala biti uzorom književnih pravaca. Evanđelje je samo po sebi književna vrsta, a njegov autor rabi stilske figure kao što je na primjer metafora. Uloga evanđelista kao autora također je važna. Pomoću povijesno-kritičke metode otkriva se u odlomku Mk 2,18−20 izuzetnost metafore zaručnik, zaručnica i svadba (odnosno svatovi). Tri metafore stvaraju logičnu cjelinu. Pomoću te stilske figure čitatelj može prihvatiti Isusovu pouku u kojoj skriva svoj identitet. Polemika je samo izraz ili pak razlog za korištenje metafore koja je tipičnim izrazom židovskog poučavanja. Korištena metafora također postaje „mostom“ koji spaja prošlost sa sadašnjošću i time nadopunjava ograničenost povijesno-kritičke metode. Isus nije samo izrekao istraživane retke u doslovnom smislu. U njima se skriva i duhovni smisao koji upućuje na Kristovo spasenjsko poslanje. |
|---|---|
| ISSN: | 1849-2339 2459-5160 |