DOPUNE GLAGOLIMA GOVORENJA, MIŠLJENJA I SRODNIH ZNAČENJA U HRVATSKOME KNJIŽEVNOM JEZIKU OD 17. DO POLOVICE 19. STOLJEĆA – STRANI SINTAKTIČKI UTJECAJI
U radu se obrađuju dopune glagolima govorenja, mišljenja i srodnih značenja u hrvatskome književnom jeziku od 17. do polovice 19. stoljeća koje su u prvome redu posljedica romanskih, latinskih i talijanskih, sintaktičkih utjecaja. Ovaj je rad nastavak, drugi dio rada Glagoli govorenja i mišljenja u...
| Main Author: | |
|---|---|
| Format: | Article |
| Language: | Croatian |
| Published: |
Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
2003-01-01
|
| Series: | Rasprave Instituta za Hrvatski Jezik i Jezikoslovlje |
| Subjects: | |
| Online Access: | http://hrcak.srce.hr/file/102655 |
| Summary: | U radu se obrađuju dopune glagolima govorenja, mišljenja i srodnih značenja u hrvatskome književnom jeziku od 17. do polovice 19. stoljeća koje su u prvome redu posljedica romanskih, latinskih i talijanskih, sintaktičkih utjecaja. Ovaj je rad nastavak, drugi dio rada Glagoli govorenja i mišljenja u hrvatskome čakavskom književnom jeziku do 17. stoljeća ¬– strani sintaktički utjecaji i zajedno s njime daje pregled dopuna tim glagolima koje su u hrvatski jezik ušle kao sintaktičke prevedenice, opisuje njihov status u svim trima hrvatskim književnim jezicima, njihovu sudbinu u počecima standardizacije hrvatskoga jezika i njihov status u jezikoslovnim priručnicima do polovice 19. stoljeća.
9. Amir Kapetanović, JEZIČNE ZNAČAJKE I LEKSIKOGRAFSKA OBRADA FRA IVANOVE FILOMENE IZ XVII. STOLJEĆA (C3)
U uvodnom dijelu priloga naglašena su neriješena pitanja u vezi s autorstvom teksta i kronologijom izdanja fra Ivanove Historije od Filomene. Potom dajemo obavijesti o grafiji izdanja iz 1672, navodimo najvažnije jezične značajke na fonološkoj i gramatičkoj razini te prilažemo rječnik nastao konkordancijom fonološke transkripcije teksta.
10. Branko Kuna, IZMEĐU ATRIBUTNE I PREDIKATNE POSVOJNOSTI (E5)
U članku se polazi uglavnom od konceptualnog određenja posvojnosti te se istražuje odnos i podudarnost između konvencionalnih oblika za njezino izricanje. Ona se može izreći tako da su posjednik i posjedovano povezani glagolskim elementom – predikatna posvojnost ili gramatikaliziranim odnosom u imeničnoj sintagmi, pri čemu posjednik sintaktički uvijek ima atributnu ulogu – atributna posvojnost. U tekstu se provjerava postavka kako je predikatna posvojnost inkluzivna kategorija, odnosno je li atributna posvojnost izvedena iz predikatne. Kao poseban način promatra se tzv. vanjska posvojnost koja je prijelazna kategorija i koja se izriče posvojnim dativom jer veza između dvaju elemenata posvojnog odnosa nije izražena glagolom, nego se preko njega pretpostavlja. |
|---|---|
| ISSN: | 1331-6745 1849-0379 |