„Brzo al ne prevećˮ: dijakronijski osvrt na hrvatske prijevode talijanskih oznaka za način izvođenja glazbe
Prevodeći Lobeov Katekizam glazbe, otac hrvatske glazbene terminologije Franjo Kuhač jasno je zauzeo stav da praktični glazbenik mora poznavati izvorne talijanske glazbene nazive kako bi mogao muzicirati diljem svijeta (1875: X). Međutim, i sâm se ipak okušao u prevođenju (ne samo) talijanskih naziv...
| Հիմնական հեղինակներ: | , |
|---|---|
| Ձևաչափ: | Հոդված |
| Լեզու: | Croatian |
| Հրապարակվել է: |
Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
2018-01-01
|
| Շարք: | Rasprave Instituta za Hrvatski Jezik i Jezikoslovlje |
| Խորագրեր: | |
| Առցանց հասանելիություն: | https://hrcak.srce.hr/file/318279 |
| Ամփոփում: | Prevodeći Lobeov Katekizam glazbe, otac hrvatske glazbene terminologije Franjo Kuhač jasno je zauzeo stav da praktični glazbenik mora poznavati izvorne talijanske glazbene nazive kako bi mogao muzicirati diljem svijeta (1875: X). Međutim, i sâm se ipak okušao u prevođenju (ne samo) talijanskih naziva kako bi čitatelju, odnosno učeniku omogućio njihovo razumijevanje, a njegov su uzor slijedili i drugi autori instruktivne literature. Analizom specijaliziranoga korpusa s područja glazbene umjetnosti autorice su odredile neke posebnosti prijevoda talijanskih oznaka za način izvođenja glazbe na hrvatski jezik,2 značenjskih aspekata tih prijevoda te posljedica odstupanja od izvornika na razumijevanje glazbe. |
|---|---|
| ISSN: | 1331-6745 1849-0379 |